Kultura Svjetla

 

Upali svjetlo

... uzvik je koji gotovo uvijek znači spas. Upaliti svjetlo, redovito je pomoć, olakšanje, smirenje. I da je svjetlo život, to je osnovna činjenica iz biologije. Ali da je svjetlo, ono drugo, ono koje zamjenjuje sunce, osnova našeg suvremenog života, to nije nepoznata činjenica, ali se o njoj ipak rijetko razmišlja. A to je svjetlo prvi preduvjet za funkcioniranje našeg svijeta, za njegovu neovisnost o prirodi i njenim mjenama, za njegovu postojanost, za iskorištavanje maksimuma vremena koje nam je dano. Bez svjetla naši bi se životni tokovi smirivali u sumrak, i sa zalazom sunca, naš bi dan prestajao. Zatvoreni prostori i danju bi bili ograničena vidna polja, a na dan kakav je ovaj kad ovo pišem, sumoran i kišan, ne bi preostajalo ništa drugo nego zavući se u krevet i čekati da prođe. Pa dobro, možda sve to i ne bi bilo tako loše. Vjerojatno ne bi, ali bio bi to neki drugi svijet.

A u ovom svijetu, svjetlo je Majstor igre, ono je kao redatelj ili kao lutkar koji povlači konce na toj maloj pozornici pod sobom. Ono jednostavnim klikom mijenja raspoloženje, monotoniju razbije igrom sjena na zidu, hladnoću zagrije toplim nijansama. Strah i nesigurnost mraka odagna jednim bljeskom. Priguši se - i odmah se samopouzdanje diže kao tijesto. Upali se, i bježe kukavice i nasilnici. Kad nekome želi dobrodošlicu i opuštanje - ugodno svjetlo, meko i toplo. Kad poručuje - s nama nema šale - jako i hladno. Kad nekoga ističe, jedan jači snop svjetla nepogrešivo će to napraviti, a prije nego vikne 'Iznenađenje' potez prekidačem naprosto je neminovan. Kad želi otjerati goste u rane jutarnje sate, smanji se na minimum, tako da je gotovo mrak koji ih ugodno uspava.

Kako god okrenemo, bez svjetla, postoji samo mrak, a sa svjetlom mogućnosti su neograničene. Shvaćanje njegova djelovanja, njegova utjecaja, njegovih mogućnosti, svih podražaja koje pruža, razumijevanje kako sudjeluje u formiranju emocije i dojma nekog trenutka čine jednu čitavu kulturu svjetla. Ta naoko sporedna stvar, koja kao da se sama po sebi podrazumijeva, igra presudnu ulogu u atmosferi koja nam okružuje život. Upravljati njome samozatajna je i neobična umjetnost našeg vremena.

Tena Štivičić